HIPERTENZIJA
Definicija
Krvni pritisak se definiše kao povišen kada je nivo sistolnog krvnog pritiska 140 mmHg ili viši i/ili nivo dijastolnog krvnog pritiska 90 mmHg ili viši u ponovljenim mjerenjima.
Klasifikacija
Hipertenzija se prema uzroku nastanka dijeli na primarnu i sekundarnu.
Primarna hipertenzija je nepoznatog porijekla (92–95%), uslovljena je starošću, polom, rasom, okruženjem, životnim stilom i genetskim faktorima.
Sekundarna hipertenzija je prisutna kod 5% hipertenzivnih pacijenata. Može da bude posljedica bubrežnih oboljenja, endokrinih oboljenja (Kušingov sindrom, Konov sindrom, dijabetes), tumora (feohromocitom), akromegalije, hiperparatireodizma, oboljenja izazvanih uzimanjem lijekova, npr. oralnih kontraceptiva i dr.
Podjela hipertenzije na osnovu visine krvnog pritiska prema Evropskom vodiču za hipertenziju
Tabela 1. Klasifikacija krvnog pritiska prema nivoima krvnog pritiska
Povišen krvni pritisak, bez obzira na njegovu visinu, usljed dugotrajnog djelovanja može dovesti do oštećenja ciljnih organa i to: srca (hipertrofija lijeve komore, ishemijske bolesti), mozga (cerebrovaskularni inzult, prolazna ishemija, hipertenzivna encefalopatija, arteriosklerotična demencija), očnog dna, bubrega (nefroskleroza, bubrežna insuficijencija) i krvnih sudova (disekantna aneurizma, klaudikacije).
Skrining hipertenzije
Prisustvo hipertenzije često ne daje nikakve simptome. Kod asimptomatskih osoba bez postavljene dijagnoze hipertenzije, koje su dobi od 18 do 65 godina, trebalo bi jednom u dvije godine izmjeriti krvni pritisak u ambulanti. Kod osoba od 65 i više godina mjerenja treba vršiti jednom godišnje.
Dijagnoza hipertenzije
Granična vrijednost za hipertenziju je 140/90 mmHg. Dijagnoza hipertenzije se ne može postaviti samo na osnovu jednog mjerenja krvnog pritiska. Potrebna su bar još dva mjerenja u narednih šest mjeseci. Ako je vrijednost krvnog pritiska pri prvom mjerenju veća od 140/90 mmHg, daju se preporuke za higijensko-dijetetske mjere i pritisak se prati na kontrolnim pregledima i to najmanje dva puta u narednih mjesec dana prije postavljanja konačne dijagnoze. Ako su na kontrolnim mjerenjima vrijednosti krvnog pritiska niže od 140/90 mmHg, pacijentu treba zakazivati kontrole jednom godišnje.
Ako je krvni pritisak pri prvom mjerenju 180/110 mmHg ili viši, dijagnozu treba postaviti odmah ili u toku jedne sedmice, u zavisnosti od kliničke slike.
Liječenje
Ciljne vrijednosti krvnog pritiska
Cilj u liječenju hipertenzije je postizanje vrijednosti krvnog pritiska ispod 140/90 mmHg, a kod visokorizičnih pacijenata (osobe sa dijabetesom, koronarnom, cerebrovaskularnom bolešću i oštećenjem bubrega) ispod 130/80 mmHg.
Procjena kardiovaskularnog rizika
U pogledu kardiovaskularnog rizika podjednako su važne vrijednosti i sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska. Kod bolesnika sa hipertenzijom, ukupni individualni rizik (tabela 6.3.2) određuje se na osnovu stepena težine hipertenzije, prisustva ili odsustva faktora rizika za KV bolesti, kao i u odnosu na prisustvo dijabetesa, oštećenja ciljnih organa i udruženih kliničkih stanja. Procjena ukupnog kardiovaskularnog rizika je jednostavna kod osoba sa prisutnim KV oboljenjem, dijabetesom tip 2 i tip 1. U svim tim kategorijama kardiovaskularni rizik je visok i mjere za njegovo snižavanje moraju da budu intenzivne.
Pojedinci sa značajno povišenim pojedinim rizičnim faktorom su takođe u visokom KV riziku, npr. sistolni krvni pritisak 180 mmHg ili viši i/ili dijastolni 110 mmHg ili viši, vrijednost ukupnog holesterola 8 mmol/l ili viša i/ili LDL holesterola 6 mmol/l ili viša.
Tabela 2. Stepen individualnog rizika za pacijente sa hipertenzijom
Međutim, veliki broj pacijenata s hipertenzijom ne spada u navedene kategorije, tako da za otkrivanje onih s visokim rizikom treba koristiti modele za procjenu ukupnog fatalnog kardiovaskularnog rizika, da bi se shodno tome mogao prilagoditi terapijski pristup. Prema važećim SCORE tablicama, visok KV rizik je ako je 5% ili veći.
Terapijski pristup kod hipertenzije podrazumijeva nemedikamentni i medikamentni tretman. O brzini uvođenja medikamentne terapije odlučiće ljekar u zavisnosti od fatalnog KV rizika. Kod pacijenata koji imaju visok i veoma visok KV rizik, medikamentna terapija se uvodi odmah, istovremeno sa promjenom životnog stila.
Promjena životnog stila podrazumijeva pravilnu ishranu, pri čemu pacijenta treba posebno upozoriti da ukupni dnevni unos soli ne treba da bude veći od 5 g. Neophodna je redovna, individualno prilagođena fizička aktivnost. Kod
hipertenzivnih pacijenata treba podsticati smanjenje tjelesne mase da bi se postigao indeks tjelesne mase 20–25 kg/m². Gubitak 5 kg prekomjerne težine snižava krvni pritisak u prosjeku za 5,4 mmHg sistolni i 2,4 mmHg dijastolni. Pacijenta takođe treba savjetovati da prestane da puši i da umjereno konzumira alkohol.
Opšte smjernice
- Potrebno je pratiti moguće pacijentovo nepridržavanje antihipertenzivne terapije.
- Trebalo bi edukovati pacijenta; uključiti porodicu i sestrinsku njegu.
- Potrebno je odabrati terapiju koja je jeftina i jednostavna.
- Uklopiti uzimanje tableta u rutinsku dnevnu aktivnost.
- Favorizovati dugodjelujuće lijekove.
- Trebalo bi predvidjeti neželjene efekte.
- Kod neuspješne terapije, promijeniti pristup u liječenju.
Pravilno mjerenje krvnog pritiska
Prije mjerenja krvnog pritiska pacijent bi trebalo da sjedi nekoliko minuta u mirnoj prostoriji. Nakon što se navikne na proceduru mjerenja i osobu koja mu mjeri pritisak, mogu se dobiti manje vrijednosti krvnog pritiska. Prostorija u kojoj se vrši mjerenje treba da je topla. Tokom mjerenja, pacijent treba da sjedi sa stopalima spuštenim na pod, sa leđnim naslonom i sa rukom udobno smještenom na sto, u nivou srca. Odjeća ne treba da steže nadlakticu.
Manžetna odgovarajuće širine se postavlja iznad podlaktične jame, a zvono stetoskopa iznad mjesta gdje se palpira puls brahijalne arterije. Manžetnu treba naduvati oko 30 mmHg iznad procijenjene vrijednosti sistolnog krvnog pritiska ili dok se ne izgubi brahijalni puls. Kontrolni ventil treba otvoriti tako da pad pritiska bude 2 mmHg po otkucaju. Sistolni KP je prvi jasan zvuk otkucaja. Dijastolni KP je momenat kada zvukovi nestanu. Mjerenje treba ponoviti za nekoliko minuta, a kao konačna vrijednost uzima se niža vrijednost.