Autor: Dr sc. med. Višnja Banjac Baljak, specijalista psihijatrije
PM-BA-2023-11-6407, 11/2023
Savremeni svijet nosi sa sobom mnoge izazove, među kojima su i bolesti zavisnosti koje postaju sve veći problem. Bolesti zavisnosti imaju posebnu socio-medicinsku važnost zbog brojnih tjelesnih i psiholoških posljedica koje ostavljaju na pojedinca, porodicu i čitavo društvo. Nakon
maligniteta i kardiovaskularnih bolesti, one su treći po težini javno-zdravstveni problem. Postoje
socijalno prihvaćena sredstva zavisnosti koja su uobičajena i društvo ih kroz razne rituale i potiče
(kofein, alkohol, duhan). Socijalno neprihvaćena sredstva zavisnosti su u većini društava
zabranjena. Sredstva s upitnom prihvaćenošću su razni lijekovi, sedativi i analgetici kod čije upotrebe postoji vrlo tanka granica između korisnosti, štetnosti i zavisnosti. Dakle, bolesti zavisnosti ne samo da uništavaju zdravlje i život pojedinca, već razaraju i cijelu porodicu, kao osnovni stub svakog društva. Društvene devijacije su ponašanja i društvene pojave koje narušavaju univerzalne vrijednosti, remete ustanovljene norme ponašanja i izazivaju društvenu reakciju. Shodno definiciji društvenih devijacija, bolesti zavisnosti se mogu uvrstiti u društvene devijacije. Motivi za uzimanje psihoaktivnih supstanci mogu biti različiti, tako da razvoju bolesti zavisnosti mogu doprinijeti radoznalost, želja za identifikacijom sa ostalim članovima grupe, izbjegavanje suočavanja sa teškoćama i nezadovoljstvima, odnosno bježanje u virtuelni svijet. Posljedice razvoja ovih bolesti su brojne, od narušavanja socijalnih relacija kroz socijalnu neprilagođenost do nezainteresovanosti.
Šta je zapravo zavisnost?
Zavisnost se uopšteno može definisati kao učestalo uzimanje nekog od sredstava zavisnosti, a karakteriše se povećanom potrebom za istim sredstvom te sklonošću povećavanja količine, nemogućnošću kontrole ovih potreba, te štetnih posljedica za zavisnu osobu. S obzirom na posebnu osjetljivost adolescenata, njihovo testiranje granica i povećan rizik od javljanja zavisnosti u ovoj dobi, informisanje o faktorima koji mogu doprinijeti razvoju zavisnosti od velike su važnosti.
Lični rizični faktori i rizici socijalnog okruženja za razvoj zavisnosti
Zloupotreba sredstava zavisnosti najčešće utiče i na druge probleme vezane uz ponašanje adolescenata. Tako je zloupotreba psihoaktivnih supstanci povezana s delinkvencijom, lošim ponašanjem u školi, izostajanjem iz škole, konfliktnim ponašanjem, odustajanjem od škole, lošim odnosom s roditeljima, trudnoćom u adolescenciji i slično. Rizični faktori mogu proizlaziti iz društvene okoline, ali i iz samog pojedinca i njegovog odnosa s drugima. Prvi i najvažniji društveni kontekst čini porodica, porodično vaspitanje, te zaštitna funkcija vaspitanja i obrazovanja. Niža dob u kojoj mladi kreću sa konzumacijom psihoaktivnih supstanci povećava rizik od razvoja zavisnosti i drugih ozbiljnih posljedica konzumacije alkohola (npr. vožnja u alkoholisanom stanju). Nadalje je bitan aspekt i sama dostupnost jer veća dostupnost znači i veću konzumaciju i zloupotrebu kako alkohola tako i drugih psihoaktivnih supstanci.
Što se tiče individualnih faktora, faktori koji proizlaze iz samog pojedinca jesu rezultat genetskog nasljeđa. Npr. traženje uzbuđenja predstavlja crtu ličnosti koja se odnosi na potrebu za neprestanim traženjem novih podražaja kroz nova iskustva i aktivnosti. Ovakvi pojedinci ne vole ustaljene rasporede te pokušavaju izbjeći monotoniju. Često im je teže pratiti školski raspored i svaku situaciju koja ima čvršće granice i okvire. Njihova potraga za novim iskustvom može uključivati i određena riskiranja, a često i brzopletost u svrhu što bržeg ostvarivanja zamišljenih iskustava. Ove dvije crte ličnosti su povezane s mogućim rizikom od ranijeg konzumiranja alkohola. Zato ranije prepoznavanje ovakve djece/mladih prvenstveno u krugu porodice, a onda i u vaspitno-obrazovnom sistemu može pomoći porodici u usmjeravanju vaspitnih postupaka, djetetove pažnje i aktivnosti, ali i samoj djeci u nošenju s vlastitim ponašanjem. Takođe se pokazalo da i oni pojedinci koji teže reaguju na nove podražaje, te kod kojih većinom preovladava negativno raspoloženje, imaju veću sklonost upuštati se u konzumiranje sredstava zavisnosti. Negativno raspoloženje je izraženo kod osoba koje imaju visoko izražen neuroticizam – crtu ličnosti koju karakteriše anksioznost te loše nošenje sa stresom.
Bitan aspekt konzumiranja psihoaktivnih supstanci proizlazi i iz klime u samoj porodici. Haotična porodična okolina karakterisana neslaganjem roditelja, čestim svađama, te okolina u kojoj su i sami roditelji skloni zloupotrebi psihoaktivnih supstanci, potiče djecu i mlade na rano eksperimentisanje sa psihoaktivnim supstancama. Pokazalo se da sam konflikt među roditeljima ima puno veći uticaj na zloupotrebu droga i alkohola kao i na pojavu delinkvencije nego npr. promjene u strukturi porodice koje se događaju usljed razvoda roditelja, što ukazuje na to da je djeci potrebna stabilna okolina u kojoj se osjećaju ugodno. Okolina koja je obilježena čestim svađama među roditeljima i opštom nelagodom u odnosima među ukućanima može uticati na zabrinutost, strah i opšte stanje stresa kod djece i adolescenata, koje ukoliko je kontinuirano na kraju može rezultirati upuštanjem u eksperimentisanje sa psihoaktivnim supstancama kao i u druga rizična ponašanja. I sami stavovi roditelja vrlo su bitni u prevenciji konzumiranja psihoaktivnih supstanci. Ponašanje i stavovi roditelja koje ne karakterišu jasne granice, ili koji i sami eksperimentišu sa psihoaktivnim supstancama upućuju na odobravanje konzumiranja. Takav stav roditelja djecu može učiniti neosjetljivima na probleme vezane uz zavisnost, pa se u adolescentsko doba mogu lakše upustiti u ponašanja vezana za konzumiranje psihoaktivnih suptanci. Takođe, akademski neuspjeh, nizak stepen predanosti školi, odbačenost od strane vršnjaka u školi, otuđenost i buntovništvo doprinose upuštanju u rizična ponašanja. Na kraju, druženje s vršnjacima koji koriste alkohol, droge ili kockaju može biti put zloupotrebi psihoaktivnih supstanci. Želja za prihvaćenosti od strane vršnjaka, uz pritisak od strane istih, često dovodi do početka eksperimentisanja sa drogama i alkoholom.
Simptomi konzumiranja psihoaktivnih supstanci
Konzumiranje psihoaktivnih supstanci za sobom povlači psihološke i tjelesne simptome. Od psiholoških su naročito izražene emocionalne promjene koje uključuju oscilacije u raspoloženju, a mogu se kretati od ljutnje, razdražljivosti i agresije do tuge i depresije. Depresivno je raspoloženje praćeno gubitkom interesa i niskim samopouzdanjem. Od fizičkih simptoma su česti poremećaji u spavanju, umor ili pretjerana aktivnost, promjene na očima (proširene ili sužene zjenice, umor očiju i crvenilo). Takođe može biti prisutno i zanemarivanje ličnog izgleda i higijene, a kod upotrebe nekih psihoaktivnih supstanci se javlja i gubitak tjelesne težine. Simptomi konzumiranja psihoaktivnih supstanci mogu biti vidljivi i u ponašanju, a uključuju buntovništvo i agresiju usmjerenu prema roditeljima i školi, ali i kod odraslih u socijalnim interakcijama ili u radnom okruženju. Čest je simptom i udaljavanje od porodice naročito kod pojedinaca kod kojih narušeni odnosi u porodici postoje već od ranije. Što se tiče škole ili radnih obaveza, karakteristično je izbjegavanje tih obaveza, izostajanje, negativan stav i smanjeno zanimanje za školu, posao ili neke druge aktivnosti. Sav fokus pažnje je na načinu kako da se dođe do psihoaktivne supstance.
Posljedice konzumiranja psihoaktivnih supstanci
Kod adolescenata i mlađih odraslih osoba rani početak konzumiranja psihoaktivnih supstanci je povezan s rizičnim ponašanjem, te s većim rizikom od smrtnosti. Za pojedince u razvoju zloupotreba droga i alkohola negativno utiče na raspoloženje, motivaciju te interferira s normalnim razmišljanjem. Alkohol kao i neke droge su depresori nervnog sistema, iako je zastupljeno suprotno mišljenje, da podižu raspoloženje. Zato redovna upotreba psihoaktivnih supstanci može dovesti do subjektivnih osjećanja depresije i umora, često je prisutan i gubitak apetita, te manjak energije karakterističan za depresivno raspoloženje. Droge mijenjaju način rada mozga tako što utiču na ponašanje, razmišljanje, učenje, pamćenje, motoriku i opažanje. Naučnici su identifikovali receptore u mozgu za većinu droga, kao i specifičan moždani krug uključen u iskustvo sa drogama i sam proces razvoja zavisnosti i apstinencije. Istraživanja su pokazala da se zavisnost dešava kao rezultat prolongiranih efekata droge na mozak. Nadalje dolazi do narušavanja funkcija imunog sistema te sklonosti infekcijama. Takođe konzumiranje jedne psihoaktivne supstance često utiče na veću spremnost za isprobavanje i drugih. Tako je rani početak konzumiranja alkohola povezan s većim rizikom za dalju zloupotrebu droga, pušenje cigareta i obrnuto. Adolescenti koji se upuštaju u ponašanja zloupotrebe psihoaktivnih supstanci izloženi su štetnim posljedicama kao što su oštećenja mozga, gubitak vlastite kontrole, nesreće na motornim vozilima, zadesnih povreda i smrti. Pretjerano konzumiranje alkohola može oštetiti sluznicu jednjaka, funkciju jetre i gušterače, može narušiti normalnu sekreciju želuca te uzrokovati osjećaj žgaravice već kod vrlo mladih ljudi. Konzumiranje psihoaktivnih supstanci sa sobom povlači i druge posljedice koje se tiču počinjenja kaznenih djela i prekršaja. Pojedinci osim samog posjedovanja i konzumiranja psihoaktivnih supstanci mogu počiniti i druge kaznene radnje kao što su nabavka opojnih sredstava i njihova preprodaja. Bez obzira o kojoj vrsti bolesti zavisnosti je riječ svaka direktno i indirektno narušava ne samo zdravlje već i kvalitet života pojedinca i njegove porodice.
Uticaj zavisnosti na dinamiku u porodici
Kada je zavisnost već prisutna u porodici ona mijenja njenu dinamiku. Roditelji koji su zavisnici imaju česte promjene raspoloženja, previše su okupirani samim drogama ili alkoholom i tako izgube mogućnost da izgrade tople i zdrave odnose sa svojom djecom. Ako je zavisnik u porodici dijete, onda je porodica u sukobu sama sa sobom. Takav problem predstavlja veliku promjenu za porodicu. Roditelji svu pažnju posvete samo tom djetetu i zapostave potrebe druge djece. Česti su i sukobi među roditeljima.
Porodica kao rizik za razvoj zavisnosti
Djeca koja odrastaju u porodici gde je već prisutna zavisnost su u značajno većem riziku za razvoj zavisnosti. Bitnu ulogu u tome igraju i genetika i samo okruženje u kojem dijete odrasta. Genetska predispozicija predstavlja 40 do 60 odsto rizika. Genetika određuje koliko će biti jak osećaj užitka zarad droge, koliko će biti štetne posljedice, koliko jaki će biti simptomi apstinencije i koliko brzo će se razviti tolerancija.
Pored genetike, bitno je i samo okruženje, a rizični faktori u okruženju su: stres koji ima izvor u porodici; nasilje; iskorištavanje; roditelji zavisnici ili roditelji oboljeli od nekog mentalnog poremećaja; gubitak roditelja i roditelji koji su skloni kriminalnim radnjama ili su u zatvoru; niska povezanost između članova porodice i visoka konfliktnost; često korišćenje psihoaktivnih supstanci u porodici i pozitivan stav prema njima; odsustvo jednog ili oba roditelja zbor razvoda ili smrti; nedostatak roditeljske brige, nadzora i nedostatak podrške; visoka i nerealna očekivanja i ciljevi koje roditelji postave djetetu.
Porodica kao faktor zaštite
Pored navedenih štetnih faktora koje porodica može da ima, ona može da bude i najbitniji zaštitni faktor. Za to su značajni i bitni: pozitivni porodični odnosi; roditeljski nadzor nad djetetovim aktivnostima, kao i nad osobama sa kojima se druži; jasna pravila koja se u porodici moraju poštovati; uključenost roditelja u život svoje djece; negativan stav prema drogama i alkoholu u porodici. Važno je da roditelji prepoznaju u što ranijoj fazi znakove upotrebe droga. Neki od upozoravajućih faktora mogu biti: povučenost, lažljivost, tajni razgovori; sukobi i svađe sa porodicom; izbjegavanje odgovora gdje i s kim izlazi; novi prijatelji koji su stariji; ostajanje do kasno u noć; problemi u školi; gubitak interesa za posao, školu, sport i hobije; gubitak apetita, pospanost, mršavljenje; nestajanje novca ili vrijednih stvari iz kuće; osjetljive oči, šmrcanje, suzenje; nagle promjene u ponašanju i raspoloženju; neobični mirisi, mrlje na odjeći.
Porodica, se nažalost, zadnja suoči sa problemom zavisnosti. To se obično dogodi nakon dužeg perioda tj. kada je mladi čovjek već prešao iz faze eksperimentisanja u fazu zavisnosti (u prosjeku 2-4 godine). Često roditelji prepoznaju da se nešto dešava sa njihovim djetetom, ali to zanemaruju, negiraju i odbacuju. Suočavanje sa problemom zavisnosti je uvijek jako teško iz više razloga: slabo ili nikakvo znanje o problemu zloupotrebe droga, strah i neizvjesnost šta će se dalje dogoditi, šta će reći okolina, prijatelji, rodbina. Kada se suoče sa činjenicom da je dijete zavisnik, reakcije porodice su najčešće nekonstruktivne i neadekvatne. Često reaguju burno, optužujući dijete, a ne njegove postupke, vrijeđaju ga, koriste se raznim prijetnjama, ucjenama, zaplašivanjem i sl. Ako upozoravajući znaci ukažu da dijete sa sigurnošću koristi drogu vrijeme je da se poduzumu odgovarajuće mjere i aktivnosti. Direktno suočavanje sa činjenicom da dijete koristi drogu povećava mogućnosti za uspješan tretman i oporavak. Kada se problem u porodici identifikuje, puno vremena prođe dok se ne donese odluka o liječenju. Vrlo često su porodica i zavisnik u raskoraku, jer im se potrebe i želje razlikuju. Porodica želi da riješi problem zavisnosti odmah i obično reaguje ili previše pesimistično ili previše optimistično. Sam zavisnik najčešće dolazi na liječenje ili pod pritiskom porodice ili zakona, bez jasne predstave o samom procesu liječenja i oporavka. Važno je znati da je zavisnost liječiva bolest, ali hronična i recidivantna (ponavljajuća). Proces liječenja i oporavka je dugotrajan, zahtjevan, često iz više pokušaja. U procesu liječenja neophodno je učešće najbližih članova porodice. Porodica je najvažnija karika i u sprječavanju upotrebe droga, u liječenju i u procesu oporavka.
Literatura
- Štark A. Adolescencija i rizik od zlouporabe sredstava ovisnosti. Dostupno na: https://www.zdravi-grad-porec.hr/strucna-tema/adolescencija-i-rizik-od-zlouporabe-sredstava-ovisnosti/ Pristupljeno, novembar 2023.
- Ilić А. Bolesti zavisnosti kao oblik društvene devijantnosti. Pravo [Интернет]. 2017.;34(10/12):13–27.
- Pejić J. Uticaj zavisnosti na članove porodice. Dostupno na: https://mangoipapaja.com/uticaj-zavisnosti-na-clanove-porodice/ Pristupljeno, novembar 2023.
- Mehić-Basara N, Marjanović-Lisac S, Dvizac Z, Begović-Okić R. Vodič za prevenciju i rano otkrivanje zloupotrebe droga (psihoaktivnih supstanci): za porodicu i mlade. Sarajevo: Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo; Javna ustanova Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo; 2007. 35 p.