Prehlada i gripa predstavljaju respiratorne virusne bolesti, naporne i iscrpljujuće. Prehlada je blagog karaktera, gripa je teža, a za određene osobe može biti vrlo teška i životno ugrožavajuća bolest. To su uglavnom starije osobe, mala djeca, ali i svi oni koji boluju od teških hroničnih bolesti, posebno oni sa narušenim imunitetom.
Iako od prehlade oboljevamo tokom cijele godine, zbog veće mogućnosti prijenosa uzročnika češća je tokom hladnih mjeseci, dok se gripa kod nas javlja od decembra ili januara do aprila. Uzročnici prehlade su virusi, njih oko 200 različitih, a uzročnik gripe je virus gripe.
Važno je prepoznati razliku
Prehlada i gripa se razlikuju. Dok je prehlada slabijeg intenziteta simptoma od gripe, gripa je ozbiljna bolest jer su moguće ozbiljne komplikacije. Najčešći su bronhitis ili upala pluća uzrokovana samim virusom gripe ili je zbog iscrpljenosti organizma mogu uzrokovati drugi virusi ili bakterije. Virus gripe značajno slabi organizam, a i sam oštećuje mnoge organe, što dovodi do pogoršanja postojećih hroničnih bolesti, posebno kardiovaskularnih.
U vrijeme gripe bilježi se više srčanih i moždanih udara nego u drugo doba godine. Gripa je kod mlađih i zdravih osoba teža bolest, ali i kod male djece, starijih i hroničnih bolesnika može biti vrlo teška, čak i smrtonosna.
Višak smrtnosti
Često se uz pojavu gripe veže pojam viška smrtnosti, a ljude zbunjuju izrazi: „umro od“ i „umro zbog“. Ovaj pojam – višak smrtnosti – koji se veže uz gripu, ukazuje na veći broj smrti u osoba, većinom starijih i hroničnih bolesnika, koji su preboljeli gripu (ali nisu čak ni znali da boluju), oporavili se, a onda umrli. Naime, simptomi gripe čak i ne moraju biti teški, no prisustvo virusa jako opterećuje i oštećuje organizam. To dovodi do ubrzanog slabljenja i pada funkcije svih organa te pogoršanja neke osnovne bolesti. Imunitet se iscrpi, pa tijelo postaje podložno infekcijama nekim drugim mikroorganizmom. Najčešće strada oslabljeli disajni sistem i pacijent podlegne upali pluća.
Simptomi i važnost mirovanja
Kod najvećeg broja oboljelih, prehlada i gripa liječe se ublažavanjem simptoma, uz obvezno mirovanje kod gripe i težih oblika prehlade. Iako možda mislite da ste u dobroj formi, poslušajte savjet i mirujte neko vrijeme kako biste se čim prije oporavili.
Ovaj savjet posebno vrijedi za sve pacijente koji boluju od hroničnih bolesti jer, kao što smo i objasnili, u oslabjelom organizmu može se pogoršati postojeća bolest.
Simptomi koji se mogu javiti su:
- curenje i začepljen nos,
- grlobolja ili kašalj,
- povišena tjelesna temperatura,
- razni bolovi, najčešće glavobolja i bol u mišićima,
- uz opštu slabost i malaksalost.
Liječenje prehlade i gripe
Ove simptome liječimo lijekovima protiv bolova i temperature, odnosno analgoantipireticima. Najčešće se koriste paracetamol, acetilsalicilna kiselina i ibuprofen.
Ako mislite da su vam simptomi jaki i ako mislite da je bolje kombinovati analgetike, prije primjene takve kombinacije savjetujte se sa ljekarom. Za neke pacijente kombinacije se ne preporučuju, a nekima se može dogoditi da nehotice uzmu isti lijek različitog zaštićenog naziva te time znatno veću dozu od preporučene. Stoga dobro čitajte hemijski sastav i uputu o primjeni. Ako mislite da će vam kombinacija lijekova bolje djelovati, savjetujte se sa ljekarom, jer na tržištu postoje gotove, takozvane fiksne kombinacije lijekova, koje su sigurne za primjenu.
Pazite na preporučenu dozu. Iako su to lijekovi koje zovemo „bezreceptni (OTC)“, ne znači da ne mogu naštetiti ako se uzimaju suprotno preporuci. Ako vam temperatura ne pada po uzimanju preporučene doze lijeka (uz obilno uzimanje tekućine, brzo tuširanje i mirovanje), javite se ljekaru. Takođe mu se javite ako vam simptomi ne slabe kroz dva, tri dana.
Kada se i zašto propisuje antibiotik?
Antibiotikom se ne liječe ni prehlada ni gripa. Molimo vas nemojte ga uzimati na svoju ruku i nemojte tražiti da vam se propiše. Jednostavno ne djeluje, jer nema na što djelovati.
Ljekar će vam ga propisati samo i ako dodatno obolite od neke druge, bakterijske infekcije. To je najčešće bakterijska upala pluća ili sinusitis ili streptokokna angina.
Savjeti za brži oporavak i prevenciju
Umjesto antibiotika mirujte, uzimajte puno tekućine, najbolje vode ili nekog blagog biljnog čaja, otapajte med (ako ga smijete koristiti) u ustima, koristite neke od antiseptičkih pastila ili sprejeva za usta i grlo, kapi za nos koristite razumno (ne duže od pet dana, a pomozite si ispiranjem nosa fiziološkim rastvorom i morskom vodom), pojačajte unos voća i povrća, supa ili variva, dobro se oblačite, nemojte se pothladiti ni promrznuti, često perite ruke, najbolje sapunom i vodom te pokušajte ne dodirivati usta i nos rukama, prostore u kojima boravite redovno kratko provjetravajte, ako je zrak suh ovlažite ga, a možete koristiti i eterična ulja koja povoljno djeluju na disajni sistem ili imaju antiseptički efekat.
Mehanizmi djelovanja vitamina C na imunitet
Vitamin C doprinosi odbrambenoj sposobnosti organizma jer pruža podršku za različite ćeliske funkcije urođenog i stečenog imuniteta. Vitamin C doprinosi održavanju funkcije epitelne barijere koja štiti od patogena i potiče odbranu kože i sluznica od oksidativnih reakcija te tako štiti od okolnog oksidacijskog stresa. Ovaj snažni antioksidans topljiv u vodi nakuplja se u fagocitima i neutrofilima i može potaknuti hemotaksiju, fagocitozu, generisanje reaktivnih kiseonikovih spojeva i posljedično dovodi do uništavanja mikroba. Potreban je i u apoptozi i uklanjanju potrošenih neutrofila sa mjesta infekcije za što su odgovorni makrofagi te tako umanjuje nekrozu i potencijalna oštećenja tkiva. Uloga vitamina C za limfocite je manje jasna, no pokazano je da potiče diferencijaciju i proliferaciju B- i T- ćelija, vjerovatno na nivou regulacije gena.
Profilaktička primjena u svrhu prevencije infekcija zahtijeva unos vitamina C koji održava poželjno zasićenje plazme, a to su vjerovatno doze od približno 200 mg. Na taj se način postiže optimalan nivo vitamina C u ćelijama i tkivima. Nasuprot tome, terapijski pristup infekcijama zahtjeva značajno više doze od jedan ili više grama podijeljeno u više dnevnih doza ili u obliku preparata sa postepenim otpuštanjem. Više doze potrebne su kako bi se kompenzovao pojačani upalni odgovor i metabolički zahtjevi.
Iako je glavnina istraživanja o uticaju vitamina C na imunitet provedena unatrag 20-30 godina, ovaj imuno-nutrijent još uvijek intrigiše istraživače. Tako je prije četiri godine British Journal of Nutrition objavio istraživanje japanskih naučnika, provedeno na laboratorijskim životinjama koje je pokazalo kako dugotrajni unos visoke doze vitamina C može pomoći u očuvanju funkcije imunološkog sistema tokom starenja. Istraživanje je provedeno na miševima sa deficitom vitamina C, koji su svakodnevno tokom jedne godine dobijali dodatke ovog vitamina. Jedna grupa je dobijala vitamin C u dozi od 20 mg/kg na dan, koja je bila osmišljena tako da odgovara preporučenom unosu za ljude, koji u Japanu iznosi 100 mg vitamina C na dan. Druga grupa je dobijala deset puta višu dnevnu dozu – 200 mg vitamina C po kilogramu tjelesne mase. Rezultati su pokazali da je visoka doza vitamina C usporila propadanje timusa miševa te je održala funkciju ove žlijezde, za koju je poznato da nakon puberteta počinje polako propadati. Inače, tzv. hronična involucija timusa smatra se jednim od glavnih faktora uzroka koji doprinose slabljenju imunološkog sistema tokom starenja. U poređenju sa grupom miševa koji su dobijali nižu, preporučenu dozu vitamina C, kod onih koji su dobijali više ovog vitamina primijećen je i znatno veći broj bijelih krvnih ćelija u perifernoj krvi.
Antiinfektivni efekti vitamina C
Vitamin C ima živopisnu istoriju, a imena koja se najčešće spominju su Albert Szent-Györgyi, James Lind, Linus Pauling, no bilo je i drugih istraživača koji su vizionarski utrli put primjeni vitamina C. Jedan od njih je i gotovo nepoznati Alfred Hess koji je davne 1920. godine sumirao seriju rezultata obdukcije u sljedeće napise; „pneumonija, lobularna ili lobarna jedna je od najčešćih komplikacija skorbuta i uzročnik smrti“ te „sekundarne pneumonije, obično bronho-pneumonije često se javljaju u mnogim slučajevima epidemije skorbuta i predstavljaju vodeći uzrok smrti“. Kasnije je komentarisao kako je „infantilni skorbut zapravo nedostatak antiskorbutskog faktora (vitamina C) koji vodi ka razvoju skorbuta i istovremeno predisponira razvoj infekcija (posebno onih respiratornog sistema), slična podložnost infekcija susreće se i kod skorbuta u adultnoj populaciji“. Na samome početku 20. vijeka, poljski biohemičar Casimir Funk, otac kovanice „vitamin“ primijetio je kako je epidemija pneumonije u Sudanu nestala uvođenjem terapije protiv skorbuta (vitamina C) koji se pojavio istovremeno sa pneumonijom.
Zbog ovih ranih opažanja, u prvim istraživačkim studijama, nedostatak vitamina C se povezivao sa pneumonijom. Nakon identifikacije molekule, brojne su se studije usmjerile na primjenu vitamina C kod različitih infektivnih bolesti. Čak 148 studija provedenih na laboratorijskim životinjama pokazalo je da vitamin C ublažava ili prevenira infekcije izazvane bakterijama, virusima i protozoama. Ipak, najviše se istraživanja bavilo običnom prehladom.
Uticaj vitamina C na prehladu
Godine 1970. dvostruki nobelovac Linus Pauling, napisao je knjigu o vitaminu C i običnoj prehladi. Takođe, objavio je i dvije metaanalize, koje su ujedno bile i prve metaanalize u medicini. Tada je Pauling pronašao četiri placebo-kontrolisane studije iz kojih je izračunao kako postoje snažni dokazi da vitamin C smanjuje „integrisani morbiditet“ prehlade. Pod tim terminom mislio je na ukupno breme učestalosti obolijevanja i trajanje prehlade. Kasnije studije ipak su odvojile ta dva entiteta i dobila ponešto drugačije rezultate.
U proteklih 40 godina, veliki broj placebo kontrolisanih studija je proučavao efekte dodataka prehrani sa vitaminom C na prevenciju i liječenje prehlade. Primjerice, jedno randomizirano, dvostruko – slijepo istraživanje pokazalo je da su osobe koje su uzimale 500 mg vitamina C dnevno imale 66 % niži rizik za pojavu 3 ili više prehlada u petogodišnjem periodu u poređenju sa onima koji su uzimali 50 mg/dan vitamina C u obliku dodataka prehrani.
Istraživači su se takođe bavili i faktorima koji utiču na intenzitet djelovanja vitamina C. Pokazano je da unos vitamina C u dozi od 2g/dan i više, uzrokuje blagotvornije djelovanje nego unos u dozi od 1g/dan. Jednako tako, zaključeno je da vitamin C ima jače djelovanje kod djece nego kod odraslih.
Međutim, i kod istraživanja koja su pratila terapijski i onih koja su pratila preventivni uticaj vitamina C na vrijeme trajanja simptoma uočena je konstanta u smanjenju trajanja simptoma. Uticaj vitamina C na smanjenje vremena prehlade kretao se čak do 39 %. Takođe je nekim studijama pokazano da veće doze vitamina C (>1 g/dan) imaju jače djelovanje.
Često oralno uzimanje vitamina C neophodno je za povećanje plazmatskog nivoa askorbinske kiseline te da bi se očitovao farmakološki efekat. Bubrezi resorbuju sav vitamin C kad je dnevni unos između 60-100 mg/dan, a količina vitamina C u leukocitima se saturiše na 100 – 200 mg/dan. Poznato je da prehlada smanjuje nivo vitamina C u leukocitima, što daje osnove za uzimanje dodataka prehrani sa vitaminom C čak i u većim dozama (od 1 – 6 grama). Rezultati farmakokinetičkih studija ukazuju da dijeljenje dnevne doze i uzimanje vitamina C nekoliko puta tokom dana, utiče na bolje održavanje plazmatskih nivoa askorbinske kiseline.
Literatura:
Carr AC, Maggini S.Vitamin C and Immune Function.Nutrients. 2017 Nov 3;9(11).
Douglas RM, Hemila H, D'Souza R, Chalker EB, Treacy B. Vitamin C for preventing and treating the common cold. Cochrane Database Syst Rev. 2004(4):CD000980.
Hemilä H.Vitamin C and Infections.Nutrients. 2017 Mar 29;9(4). pii: E339. doi: 10.3390/nu9040339.
Hemila H, Herman ZS. Vitamin C and the common cold: a retrospective analysis of Chalmers’ review. J Am Coll Nutr 1995;14:116-23.
Padayatty SJ, Sun H, Wang Y, et al. Vitamin C pharmacokinetics: implications for oral and intravenous use. Ann Intern Med. 2004;140(7):533-537.
Sardi W. Narrow scope of vitamin C review. PLoS Med. 2005;2(9):e308; author reply e309.
Sasazuki S, Sasaki S, Tsubono Y, Okubo S, Hayashi M, Tsugane S. Effect of vitamin C on common cold: randomized controlled trial. Eur J Clin Nutr. 2006;60(1):9-17.