Ovisnost o drogama je neuropsihijatrijski poremećaj kojeg obilježava ponavljana, nekontrolirana želja da osoba konzumira sredstvo ovisnosti bez obzira na štetne posljedice. To je stanje hronične ili periodične intoksikacije koje je izazvano ponavljanim uzimanjem sintetičke ili prirodne droge. Ovisnik pod svaku cijenu mora nabaviti drogu, sklon je povišenju uzimane količine i razvija psihičku i fizičku ovisnost. Psihička ovisnost je psihički nagon za konzumacijom pri čemu dolazi do zadovoljstva i otklanjanja nelagode. Fizičku ovisnost čini niz tjelesnih simptoma koji se javljaju ako se prekine s uzimanjem droge. Ovisnost treba razlikovati od navike ili habituacije gdje osoba povremeno posegne za sredstvom ovisnosti. U navici se, za razliku od prave ovisnosti ne javljaju simptomi sustezanja odnosno apstinencijska kriza. Simptomi sustezanja su negativne psihološke i fiziološke reakcije koje se javljaju kao posljedica prekida uzimanja droge o kojoj je pacijent ovisan, a može rezultirati smrću .
Kada se dva poremećaja ili bolesti jave kod iste osobe, istovremeno ili uzastopno, oni se opisuju kao komorbiditeti. Komorbiditet takođe podrazumjeva da bolesti međusobno djeluju, utičući na tok i prognozu obje bolesti.
Mnogim pojedincima koji razviju poremećaje upotrebe opojnih supstanci također se dijagnosticiraju mentalni poremećaji, i obrnuto. Višestruka istraživanja pokazala su da osobe koje dožive mentalnu bolest tokom svog života takođe će doživjeti poremećaj zloupotrebe supstanci i obrnuto. Iako postoje manje studija o komorbiditetu među mladima, istraživanja sugerišu da adolescenti sa poremećajima zloupotrebe supstanci takođe imaju visoku stopu istovremenih mentalnih bolesti. Iako se upotreba droga i ovisnost mogu dogoditi u bilo kojem trenutku tokom života osobe, obično je upotreba droga počinje u adolescenciji, periodu kada se obično pojavljuju prvi znaci mentalne bolesti. Komorbidni poremećaji se mogu vidjeti i među mladima tokom tranzicije u mladost (od 18 do 25 godina). Mozak se nastavlja razvijati kroz adolescenciju i procesi u mozgu koji kontrolišu izvršne funkcije kao što su donošenje odluka i kontrola impulsa među posljednjima sazrijevaju, što povećava ranjivost na upotrebu droga i razvoj poremećaja upotrebe supstanci. Rana upotreba droga je snažan faktor rizika za kasniji razvoj poremećaja upotrebe supstanci, a može biti i faktor rizika za kasniju pojavu drugih mentalnih bolesti. Međutim, ova veza nije nužno uzročnik i može odražavati zajedničke faktore rizika uključujući genetsku predispoziciju, psihosocijalna iskustva i/ili opšte uticaje okoline. Na primjer, česta upotreba marihuane tokom adolescencije može povećati rizik od psihoze u odrasloj dobi, posebno kod osoba koje nose određenu varijantu gena. Također je istina da mentalni poremećaj u djetinjstvu ili adolescenciji mogu povećati rizik od kasnije upotrebe droga i razvoja poremećaja upotrebe supstanci. Neka istraživanja su otkrila da mentalna bolest može prethoditi poremećaju upotrebe opojnih supstanci, što sugerira da bolja dijagnoza mentalnih bolesti mladih može pomoći u smanjenju komorbiditeta. Jedno istraživanje je pokazalo da adolescentni početak bipolarnog poremećaja donosi veći rizik od naknadnog poremećaja upotrebe supstanci u poređenju sa bipolarnim poremećajem kod odraslih. Slično tome, druga istraživanja sugeriraju da mladi razvijaju internalizirajuće poremećaje, uključujući depresiju i anksioznost, prije razvoja poremećaja upotrebe opojnih supstanci.
Specifični rizični čimbenici za nastanak i razvoj komorbiditeta ovisnosti i psihičkih poremećaja
Rizični faktori odnose se na stanja ili ponašanja kojima se povećava vjerojatnost negativnih ishoda na zdravstvenom i socijalnom planu osobe. Rizične faktore za razvoj komorbiditeta možemo posmatrati s dva aspekta: individualnog i socijalnog uzimajući pritom u obzir faktore iz okruženja. Interakcijom ovih faktora i ovisnosti dolazi do prijelaza od povremene, vremenski isprekidane upotrebe droga do redovne upotrebe i ovisnosti. Time se pokreće mehanizam prijelaza od zloupotrebe ka ovisnosti o psihoaktivnim tvarima, što ujedno predstavlja i rizični faktor za ponovni početak upotrebe nakon završetka tretmana. U kategoriji individualnih rizičnih faktora treba istaknuti kako ona obuhvaća više različitih elemenata kao što su genetsko nasljeđe i pripadajuća mu vulnerabilnost, spol, dob, osobine ličnosti, temperament, podražljivost organizma, emocionalna obilježja, prisutnost psihičkih poremećaja i slično. Svi elementi unutar ove kategorije rizičnih faktora smatraju se važnima u pojavi komorbiditeta, no, do sada su najveću požnju privukli genetski rizični faktori.
Razlike po spolu u odnosu na zastupljenost pojavnih oblika upotrebe psihoaktivnih tvari te komorbiditeta i njegova tretmana objašnjavaju se biološkim i psihosocijalnim razlikama između muškaraca i žena . Naime, iako su muškarci skloniji zloupotrebi psihoaktivnih tvari, žene su osjetljivije na njihove djelovanja u početnom stadiju razvoja ovisnosti o alkoholu i drogama. Nadalje, kod žena je prisutna viša stopa recidiva i komorbidnih poremećaja, češće se javljaju u tretman te teže istrajavaju u održavanju apstinencije. Kad je uspiju uspostaviti, imaju veći broj psihičkih simptoma poput anksioznosti i depresije.
Specifične karakteristike komorbiditeta mentalnih poremećaja I ovisnost
Na osnovu dosadašnjih saznanja i rezultata istraživanja, evidentno je da osobe sa mentalnim bolestima predstavljaju rizičnu grupu na početku uzimanja droga koje izazivaju ovisnost. Uz navedeno, kod njih postoji veća vjerojatnoća da će u konačnici razviti i ovisnosti. Naime, razvojni putevi i faktori rizika za pojavu komorbidne dijagnoze uveliko zavise od osobe, odnosno njene lične karakteristike i stoga svaku osobu treba individualizirati pristup u lječenju. Ali istovremena prisutnost ovisnosti o psihoaktivnoj tvari i psihičkog poremećaja uzrokuje i određene poteškoće. Neki od njih su statistički više zastupljeni pa jesu važni za proučavanje komorbiditeta mentalnih poremećaja i problematične upotrebe droga. Specifična težina bolesti kod osoba sa dvostrukim poremećajem, za razliku od drugih osoba sa jednim dijagnosticiran poremećaj, u pravilu se manifestuje višestrukim negativnim ishodima koji podrazumijevaju nejednakost u dijagnozi, loše ishode liječenja, tzv. psihijatriju života, povezane fizičke bolesti i porodične i društvene probleme integracija (obrazovanje, zapošljavanje, itd.).
Depresija i ovisnosti
Depresija je široko rasprostranjen psihijatrijski poremećaj koji spada u poremećaje raspoloženja. Pod pojmom poremećaji raspoloženja misli se na one duševne bolesti u kojima se na nivou raspoloženja odvija osnovna patologija, ali praćene su patološkim promjenama drugih fizičkih i psihičkih funkcija. Depresija je hronično stanje koje ne utječe samo na raspoloženje i misli, već i na fizičko zdravlje. Pacijenti se žale na manjak energije, sniženog su osnovnog raspoloženja, osjećaju tugu, imaju problema s nesanicom i ne uživaju u aktivnostima u životu koje su im prije pružale zadovoljstvo i sreću. Depresija je uobičajena među osobama koji se bore s ovisnošću o drogama ili alkoholu . Zloupotreba supstanci može izazvati ili pojačati osjećaj usamljenosti, tuge i beznađa koji su često povezani s depresijom. Procjenjuje se da jedna trećina ljudi s velikom depresijom također ima problem s alkoholom.Dok će većina ljudi tokom života doživljavati uspone i padove, klinička depresija traje sedmicama, mjesecima, a ponekad čak i godinama. To ometa cijeli život osobe, uključujući njihovu sposobnost za rad i održavanje zdravog načina života. Za one koji se bore s depresijom koji osjećaju da im se ne nazire kraj, droga i alkohol ponekad se mogu činiti lakim rješenjem za njihove probleme. Ove supstance mogu privremeno ublažiti svaku emocionalnu bol i izazvati osjećaj sreće. Međutim, ove supstance mogu izazvati ovisnost. Što se više konzumiraju, to će organizam više ovisno o njihovim djelovanjima. S vremenom, zlouporaba supstanci može pogoršati simptome depresije, kao i dovesti do zdravstvenih problema poput oštećenja mozga. Za nekoga ko pati od depresije, može biti iznimno primamljivo poželjeti ublažiti te osjećaje drogom ili alkoholom. U konačnici, ipak, zlouptreba supstanci za ublažavanje depresije može uzrokovati još veću štetu životu pojedinca – od financijskih problema do ličnih poteškoća. Ljudi koji pate od depresije imaju približno 10% životnog rizika od samoubojstva. U kombinaciji sa zlouporabom supstanci, rizik od samoubojstva raste na oko 25%
Anksiozni poremećaji i ovisnosti
Anksiozni poremećaj i njegove podvrste predstavljaju skup poremećaja koje se često pojavljuju u komorbiditetu s problematičnom upotrebom droga. Međutim, uzročnik same povezanosti nije u potpunosti razjašnjen te se navodi da ona ovisi o vrsti konzumirane droge (npr. kokain ili kanabis) te o pripadajućem anksioznom poremećaju. “Anksioznost” je sveobuhvatan pojam. Postoji nekoliko različitih anksioznih poremećaja koje osoba može imati. Ako imate anksioznost, potrebna vam je službena dijagnoza vašeg poremećaja kako biste dobili potpuno liječenje. Generalizirani anksiozni poremećaj uključuje hroničnu anksioznost. Osoba pati od kontinuiranog straha, ali nema vidljivog izvora njezinih osjećaja. Osim pretjerane brige, simptomi mogu uključivati nemir i mučninu. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) nastaje nakon traumatskog događaja. Osoba ima flashbackove epizode, postaje tjeskobna kada naiđe na nešto slično tome. Simptomi uključuju razdražljivost i nesanicu. Socijalni anksiozni poremećaj uključuje strah od interakcije s drugima. Osoba se osjeća tjeskobno kada je u prepunim prostorima ili je uključena u društvene aktivnosti. Simptomi uključuju poteškoće u govoru i zanemarivanje posla zbog tjeskobe. Panični poremećaji uključuju napade panike, koji su kratke epizode prevladavajućeg terora. Osoba se može osjećati kao da će umrijeti, pati od fizičkih simptoma sličnih srčanom udaru. Fobije su iscrpljujući strahovi od određenih stvari. Osoba može osjetiti tjeskobu prije nego što javno progovori. Strah ih tjera da izbjegavaju važne situacije, šteti njihovoj karijeri i ličnom životu. Osoba može imati više anksioznih poremećaja odjednom. Anksioznost i ovisnost imaju nekoliko veza jedna s drugom. Za neke ljude njihova anksioznost može uzrokovati samoliječenje drogama ili alkoholom. Ljudi mogu koristiti droge kako bi se nosili sa svojom tjeskobom. Kada popiju alkohol ili unesu opijat, to ih opušta i daje im osjećaj smirenosti. Tada postaju ovisni o tvari kako bi liječili svoj strah. Za druge, ovisnost može uzrokovati anksioznost. Kokain utječe na dijelove mozga koji odgovaraju stresu. Povećava hormone stresa, potičući ovisnost i istovremeno olakšavajući anksiozne poremećaje. Ljudi s traumom u anamnezi imaju veću vjerojatnoću da će razviti anksioznost i ovisnost. Genetika i hemijska neravnoteža u mozgu mogu uzrokovati oba poremećaja. Liječenje zloupotrebe supstanci neće eliminisati anksiozni poremećaj, zato je obično potrebno liječiti oboje zajedno, posebno kako bi se smanjila mogućnost recidiva. Osobe s anksioznošću i poremećajima ovisnosti o drogama izložene su povećanom riziku od zloupotrebe, kao i potencijalno opasnih interakcija kada koriste lijekove na recept. Ljekari propisuju lijekove s niskim potencijalom zloupotrebe koji se smatraju sigurnima u slučaju recidiva. Izbor lijeka uvijek ovisi o individualnim okolnostima osobe. Mnogi terapeuti će koristiti terapiju za osobe s anksioznošću i poremećajima zlouporabe supstanci.
Psihotični poremećaji i ovisnost
Psihotični poremećaji čine jednu od skupina duševnih poremećaja, a očituju se smetnjama ponašanja, mišljenja i emocija uz čestu pojavu sumanutosti i halucinacija. Iako se simptomi psihotičnih poremećaja mogu pojaviti i u zdravoj populaciji, smatra se da su uglavnom povezani s postojanjem stvarnog psihotičnog poremećaja. Uz neuralne promjene, mogu biti uzrokovani i korištenjem psihoaktivnih tvari, traumatskim ozljedama mozga, poremećajima raspoloženja i drugim. Također, nisu zanemarivi i utjecaji okoline poput trauma i odrastanja u urbanim područjima za koje se smatra da povećavaju rizik od razvoja psihotičnog poremećaja. Postoji nekoliko psihotičnih poremećaja, među kojima je najčešća shizofrenija. Obilježena je poremećajem u području mišljenja, pažnje, opažanja, emocija te općenitog funkcioniranja. S obzirom na raznolikost simptoma shizofrenije, tokom postavljanja dijagnoze važni su postojanje te intenzitet pozitivnih i negativnih simptoma. Kod shizofrenih bolesnika dolazi do patoloških promjena mozga koje mogu biti posredovane genetskim, ali i okolinskim utjecajem. S obzirom da kod osoba oboljelih od psihotičnih poremećaja, postoji povećan rizik od samoozljeđivanja i samoubojstva, pravovremeno određivanje rizičnih čimbenika veoma je važno za određivanje odgovarajućih oblika terapije. Danas postoji više različitih vrsta terapija koje se koriste u liječenju psihotičnih bolesnika, a kombinacija tretmana te kliničkih i društvenih faktora, dosad je rezultirala najpovoljnijim ishodima. Specifičnot ove vrste komorbiditeta ogleda se u činjenici da osobe s psihotičnim poremećajima počinju uzimati različite nedopuštene tvari kako bi se mogli nositi sa simptomima psihoze. Kada dođe do razvoja komorbiditeta navedenih poremećaja, postoji veći rizik za hospitalizaciju, viša stopa smrtnostii viša razina deprivacije. Naime, komorbiditet psihotičnog poremećaja i ovisnosti zastupljen je s udjelom od 30 — 60 % kod osoba sa shizofrenijom (Green, 2005), što dovodi do problema razlikovanja akutne shizofrene simptomatologije od psihoze inducirane upotrebom tvari. Stoga kod dijagnostike treba voditi računa o tome da se na adekvatan način procijeni uzrok pojave pojedinih simptoma. Nadalje, komorbiditet shizofrenije i ovisnosti povezan je s povećanom stopom smrtnosti i lošijim tretmanskim ishodima u odnosu na isključivu ovisnost (EMCDDA, 2015). U tom pogledu potrebno je napomenuti da je ovisnost povezana s neusklađenim tretmanom oba poremećaja pri čemu dolazi do odgađanja liječenja shizofrenije. Međutim, smanjenjem uporabe tvari u svrhu zadržavanja u tretmanu posljedično dolazi do smanjenja ukupnih simptoma kod osoba s psihozom.
Bipolarni poremećaj i ovisnost
Bipolarni poremećaj sastoji se od dvije epizode – manije i depresije. Kod osoba s komorbiditetom zloupotrebe droga i bipolarnog poremećaja, epizoda manije obilježena je uzimanjem velikih količina alkohola i drugih tvari. Kao i kod ranijih komorbiditeta, upotrebom droga kao što su psihostimulativne tvari i kanabis, dolazi do pogoršanja maničnih simptoma. S druge strane, tokom epizode depresije osobe počinju pojačano koristiti psihoaktivne tvari, pri čemu, primjerice, uzimanje alkohola dovodi do pogoršanja simptoma depresije. Međutim, pojačana upotreba psihostimulativnih droga i kanabisa potiče prijelaz u maničnu epizodu ili epizodu obilježenu miješanim simptomima manije i depresije. Vrijeme oporavka obilježeno je tipičnim povratkom smanjenoj upotrebi droga. U kontekstu tretmana potrebna je mjera opreza kod utvrđivanja dijagnoze kako se svi problemi ne bi pripisali isključivom uzimanju sredstava ovisnosti.
Zaključak
Zloupotreba ilegalnih droga, pored prekomjerne upotrebe zakonski propisanih lijekova za liječenje mentalnih poremećaja, dovodi do štetnih posljedica povezanih s teškim zdravstvenim problemima koji postavljaju ključno pitanje na nacionalnom i međunarodnom planu politika borbe protiv zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Dakle, istovremeni poremećaji povezani sa supstancama i mentalne bolesti često rezultira teškim kliničkim stanjem i povezanim socijalnim poteškoćama u različitim aspektima svakodnevnog života osobe. Shodno tome, imperativ je pažljivo razmatranje takvih problema i njihovo rješavanje.
Autor:
Dr. Valerija Petrušić, spec. psihijatar, subspec. bolesti zavisnosti
Reference:
Hotujac Lj i sur. Psihijatrija. 1. izdanje. Zagreb: Medicinska naklada; 2006. 94-149 str.
Zou Z, Wang H, d'Oleire Uquillas F, Wang X, Ding J, Chen H. Definition of substance and non-substance addiction. Adv Exp Med Biol. 2017;1010:21-41.
Santucci K. Psychiatric disease and drug abuse. Curr Opin Pediatr. 2012;24(2):233-237.
Winters KC, Tanner-Smith EE, Bresani E, Meyers K. Current advances in the treatment of adolescent drug use. Adolesc Health Med Ther. 2014;5:199-210.
Kelly TM, Daley DC. Integrated Treatment of Substance Use and Psychiatric Disorders. Soc Work Public Health. 2013;28(0):388-406.
Barkus E, Murray RM. Substance use in adolescence and psychosis: clarifying the relationship. Annu Rev Clin Psychol. 2010;6:365-389.
Parakh P, Basu D. Cannabis and psychosis: have we found the missing links? Asian J Psychiatry. 2013;6(4):281-287.
Goldstein BI, Bukstein OG. Comorbid substance use disorders among youth with bipolar disorder: opportunities for early identification and prevention. J Clin Psychiatry. 2010;71(3):348-358.
O’Neil KA, Conner BT, Kendall PC. Internalizing disorders and substance use disorders in youth: comorbidity, risk, temporal order, and implications for intervention. Clin Psychol Rev. 2011;31(1):104-112.
Bossong MG et al. Acute and non-acute effects of cannabis on human memory function: a critical review of neroimaging studies. Current pharmaceutical design 2014; 0 (13):2114–2125.
Brady KT et al. substance use disorders and Anxiety: A Treatment Challenge for Social Workers. Social Work in Public Health 2013; 28:407–423.
Burnam MA and Watkins KE. Substance abuse with mental disorders: specialized public systems and integrated care. Health Affairs 2006;25(3):648–658.
Green A. Schizophrenia and comorbid substance use disorder: effects of antipsychotics. J Clin Psychiatry 2005;66(6):21-6.
Pisanje članka sponzorisala kompanija:
